srijeda, 10. ožujka 2010.

Oni koji nikada ne mijenjaju mišljenje, vole sebe više nego istinu

Često se nađemo u situaciji da se moramo opredijeliti ili za svoje mišljenje, za svoj stav prema određenoj situaciji, ili za tuđe mišljenje, koje bi u određenoj situaciji moglo biti ispravnije od svojega vlastitoga.

Također se možemo naći u situaciji da je naše mišljenje prema određenoj situaciji neprihvatljivo te da se od nas traži da prihvatimo i druga mišljenja, koja bi bila ispravnija od našega vlastitoga.
I tada se nalazimo u dvojbi da li da prihvatimo to drugo (tuđe) mišljenje ili da se držimo svojega makar ne bilo ispravno.
Nema dana kada se ne nađemo u jednoj takvoj situaciji, jer svakodnevno iskazujemo svoja mišljenja koja ako su ispravna, mogu biti prihvaćena od drugih, a ako to nisu, onda mogu biti odbijena ali i prihvaćena. Kako bi se to moglo objasniti - ispričat ću vam jednu kratku priču...

U školi, na satu geografije, raspravljalo se o tome zašto je toliko veliki natalitet i mortalitet zastupljen upravo u Africi, a ne, primjerice u Americi. Ivana, učenica koja nije voljela školu nego samo zabavu, dala je svoje mišljenje rekavši da je to zato jer se tamo samo razmnožavaju kao "ludi". Dok je Mario, učenik koji također nije volio školu, ali je volio znati, dao svoje mišljenje rekavši da je razlog zašto je natalitet i mortalitet visoki u Africi teški uvjeti života i velika želja za potomstvom.
Tada je Ana, uzorna i talentirana učenica koja smatra da znanje nikada ne šteti nego samo pridonosi, dala i svoje mišljenje rekavši da se slaže s Mariovim mišljenjem, ali da smatra da je glavni razlog nedostatak obrazovanja jer kada bi oni znali za zaštitu pri spolnom odnosu, i kada bi imali mogućnost koristiti ju, vjerojatno bi tu mogućnost i iskoristili.
Profesorica je rekla da je najispravnije Anino mišljenje, te da je upravo to i željela čuti.
Mario je promijenio svoje mišljenje, tj. oslonio se na Anino, ali je Ivana odlučila ostati pri svome mišljenju i nije ga mijenjala, sve dok jednoga dana nije otputovala u Afriku i tamo provela godinu dana, te shvatila koji je pravi razlog uistinu bio...

Ova nam priča govori o tome da je potrebno mijenjati svoje mišljenje, jer ne možemo uvijek imati pravo kada donosimo svoje mišljenje, kao što i ne možemo znati hoće li ono mišljenje koje je trenutno ispravno biti ispravno i za nekoliko godina...
Ne trebamo se uvijek čvrsto držati svojega mišljenja, jer tada pokazujemo samo jedno - da volimo više sebe nego istinu, kakva god da ona bila...

Oni koji nikada ne mijenjaju mišljenje, vole sebe više nego istinu.
JOSEPH JOUBERT

Hvala na posjeti i pozdrav od Robert-a Whaterby-a!

Nema komentara:

Objavi komentar