Prolazeći pored sobe svoga sina, otac je bio zapanjen vidjevši krevet lijepo poravnan i sve uredno i pospremljeno. Tada je vidio omotnicu na jastuku. Na njoj je pisalo "Tata". S najgorim slutnjama, otvorio je omotnicu i počeo čitati pismo držeći ga drhtavim rukama:
"Dragi tata,
pišem ti s velikom žalosti i tugom. Morao sam pobjeći s novom curom jer sam htio izbjeći scenu s tobom i mamom.
U Jani sam našao pravu strast i ona je tako lijepa... Znam da je ti ne bih prihvatio zbog svih njezinih piercinga, tetovaža i njene uske motorističke odjeće, kao i zbog toga što je ona toliko starija od mene, ali to nije samo ljubavna strast.
Tata, ona je trudna.
Kaže da ćemo biti jako sretni. Ona ima kamp - kućicu u šumi i hrpu drva za loženje, što će nam biti dovoljno za cijelu zimu. Želim imati još puno djece.
Jana mi je otvorila oči činjenicom da marihuana stvarno ne šteti nikome. Uzgajat ćemo je i razmjenjivati s drugim ljudima u komuni za kokain i ectasy. U međuvremenu, molit ćemo se da će znanost ipak uskoro naći lijek za AIDS da Jani bude bolje; ona to zasigurno zaslužuje. Ne brini, tata, meni je sad 15 godina i znam se brinuti o sebi. Siguran sam da ćemo vam kad - tad doći u posjet da vidite svoju unučad.
Tvoj sin Tvrtko
P.S. Tata, ništa od toga nije istinito. Ja sam preko puta kod Tomice doma. Htio sam te samo podsjetiti da u životu ima puno gorih stvari od one školske svjedodžbe na mom pisaćem stolu. Nazovi me kada bude sigurno da se mogu vratiti doma."
Baš ludost, zar ne? Netko od vas će misliti da je jadan tata koji je doživio šok nakon što je čitao - i mislit ćete da taj Tvrtko zaslužuje veliku kaznu. A vi drugi ćete misliti da je imao Tvrtko pravo kada je to napisao, jer vam je baš cool spačka. A mene baš zanima koliko će vas misliti o tome da bi bilo najbolje da za kraj te priče, i otac i sin Tvrtko porazgovaraju, i to kao otac i sin, i razmjene mišljenja, i to bez vike i svađe. Zar ne bi bilo najbolje da oboje nauče lekciju o životu, zar im to ne biste savjetovali? Jer istina je jedna, a to je da osoba u trenutku ljutnje i ludosti sposobna je učiniti sve i svašta, ali osoba koja sjedi vani i gleda zalazak sunca u tišini zajedno s drugom osobom može razgovarati, i potom razumno donositi zaključke. Zbog toga mnogi kažu, što je i istina, da je veoma dobro tijekom zalaska sunca biti vani i potom razmisliti o svemu!
Pozdrav od Robert-a Whaterby-a!
Postovi
