Nalazimo se u svijetu u kojem uvijek glavnu riječ moraju imati odrasli sa iskustvom. Ali da li to zaista uvijek mora biti tako? Zar su odrasli oni koji uvijek znaju najbolje? Ili bi se trebalo slušati i one mlađe - jer iskustvo ljudi također pokazuje da i mlađi znaju razmišljati, i ponekad donositi ispravnije odluke od onih starijih.
Ovo su razmišljanja mlađih osoba o čovjeku, Bogu i odnosu prema prirodi.
Da nema čovjeka...
- ne bi bilo ratova i svega što danas postoji (Marijana)
- svijet bi bio pust (Bernarda)
- svijet ne bi bio što jest. Možda bi bilo dobro za okoliš, ali svijet ne bi imao svoj smisao, jer na njemu ne bi bilo ljubavi i osjećaja...
Ako je čovjek slika Božja...
- onda su ljudi jako slični i bliski Bogu (Mario)
- onda bi svi ljudi trebali biti dobri i razumni slično kao i Bog (Marko)
- onda sam i ja djelo ruku njegovih i svi smo mi jednaki pred njim u svojem ljudskom dostojanstvu, jer smo na sliku Božju stvoreni. (Dražen)
Bog čovjeku daje moć da...
- živi u vjeri, rađa svoje nasljednike, slijedi put Božji, osluškuje njegovu prisutnost u molitvi (Fabio)
- upravlja svojim životom, pomaže bolesnicima, pokušava ispraviti nezakonitosti (Patricia)
Idealan čovjek je onaj koji...
- poštuje Boga i druge ljude. Voli i vjeruje Bogu. (Sanela)
- se brine za ono što ima. (Iva)
- se brine za ono što je napravio, prihvaća odgovornost za svoje postupke, se brine za svoju obitelj, voli i poštuje članove svoje obitelji. (Mirela)
Kako se današnji čovjek odnosi prema prirodi?
Današnji čovjek uništava prirodu gdje god stigne. To mu je postalo poput hobbya. Pa misli čemu bacati nešto u koš za smeće kad je jednostavnije samo spustiti na tlo. Mi ljudi uništavamo prirodu, a nismo svjesni da tako uništavamo i sami sebe. (Mihaela)
Zaustavio bih se na ovoj posljednjoj rečenici
i izvukao iz nje misao:
Čovjek mlad i prije vremena pogine, a najbliži se zapitaju:
"Zašto je Bog tako okrutan?" ili "Zašto je priroda tako okrutna?"
a zapravo bi se trebali zapitati: "Zašto smo mi tako okrutni?"
Pozdrav od Robert-a Whaterby-a!
Postovi
