JESTE LI ZNALI...

... koliko je opasno otpadno ulje?
Izlijevanje otpadnog ulja u kanalizaciju isto je kao izlijevanje izravno u rijeku, jezero ili more, a samo pola litre otpadnog ulja može napraviti otrovnu mrlju na gotovo pola hektara površine! No otpadno je ulje zagađivač koji se vidi i smeta oku, a ima opasnijih zagađivača koji se odmah ne vide, a daleko su opasniji. To su deterdženti. Danas u sveopćoj maniji za čistoćom deterdženti su sve jači, svi se slijevaju u rijeke i mora i neće trebati baš previše godina da se i rijeke i mora zasite. Čini se, katkad, da je ta sveopća manija za čistoćom profinjenija sotonska igra razaranja.

... zašto stari papir ne treba bacati u smeće? 

Ako stare novine, časopise i papir odložimo u odgovarajuće kontejnere za stari papir, iz njih se opet mogu napraviti knjige, novine, bilježnice i vrećice za kupovinu. Npr. za izradu samo 700 vrećica za kupovinu, potrebno je jedno drvo staro između 15 i 20 godina. Zamisli samo koliko se stabala sačuva recikliranjem! I ne samo to. Takva stabla proizvode velike količine kisika i jednako tako upijaju velike količine ugljičnog dioksida čineći usput ono što čovjeku još nije uspjelo: 'grickajući' kamenje i 'ispijajući' sunčeve zrake akumuliraju goleme količine energije, bez koje uopće ne bi mogao opstati život sisavaca.

Pogledajte video isječak o smeću koji se neprestano gomila u New Yorku...

Pozdrav od Robert-a Whaterby-a!

Oni koji nikada ne mijenjaju mišljenje, vole sebe više nego istinu

Često se nađemo u situaciji da se moramo opredijeliti ili za svoje mišljenje, za svoj stav prema određenoj situaciji, ili za tuđe mišljenje, koje bi u određenoj situaciji moglo biti ispravnije od svojega vlastitoga.

Također se možemo naći u situaciji da je naše mišljenje prema određenoj situaciji neprihvatljivo te da se od nas traži da prihvatimo i druga mišljenja, koja bi bila ispravnija od našega vlastitoga.
I tada se nalazimo u dvojbi da li da prihvatimo to drugo (tuđe) mišljenje ili da se držimo svojega makar ne bilo ispravno.
Nema dana kada se ne nađemo u jednoj takvoj situaciji, jer svakodnevno iskazujemo svoja mišljenja koja ako su ispravna, mogu biti prihvaćena od drugih, a ako to nisu, onda mogu biti odbijena ali i prihvaćena. Kako bi se to moglo objasniti - ispričat ću vam jednu kratku priču...

U školi, na satu geografije, raspravljalo se o tome zašto je toliko veliki natalitet i mortalitet zastupljen upravo u Africi, a ne, primjerice u Americi. Ivana, učenica koja nije voljela školu nego samo zabavu, dala je svoje mišljenje rekavši da je to zato jer se tamo samo razmnožavaju kao "ludi". Dok je Mario, učenik koji također nije volio školu, ali je volio znati, dao svoje mišljenje rekavši da je razlog zašto je natalitet i mortalitet visoki u Africi teški uvjeti života i velika želja za potomstvom.

Tada je Ana, uzorna i talentirana učenica koja smatra da znanje nikada ne šteti nego samo pridonosi, dala i svoje mišljenje rekavši da se slaže s Mariovim mišljenjem, ali da smatra da je glavni razlog nedostatak obrazovanja jer kada bi oni znali za zaštitu pri spolnom odnosu, i kada bi imali mogućnost koristiti ju, vjerojatno bi tu mogućnost i iskoristili.

Profesorica je rekla da je najispravnije Anino mišljenje, te da je upravo to i željela čuti.

Mario je promijenio svoje mišljenje, tj. oslonio se na Anino, ali je Ivana odlučila ostati pri svome mišljenju i nije ga mijenjala, sve dok jednoga dana nije otputovala u Afriku i tamo provela godinu dana, te shvatila koji je pravi razlog uistinu bio...

Ova nam priča govori o tome da je potrebno mijenjati svoje mišljenje, jer ne možemo uvijek imati pravo kada donosimo svoje mišljenje, kao što i ne možemo znati hoće li ono mišljenje koje je trenutno ispravno biti ispravno i za nekoliko godina...

Ne trebamo se uvijek čvrsto držati svojega mišljenja, jer tada pokazujemo samo jedno - da volimo više sebe nego istinu, kakva god da ona bila...

Oni koji nikada ne mijenjaju mišljenje, vole sebe više nego istinu.

JOSEPH JOUBERT

Hvala na posjeti i pozdrav od Robert-a Whaterby-a!